nedjelja, 12.03.2006.

RAZUMJETI PANIKU - by David Westbrook&Khadija Rouf - Clinical Psycology Department, Warenford Hospital, Oxford

1. ČEMU SLUŽI OVA KNJIŽICA

Ova knjižica pokušat će pomoći Vam razumijeti napade panike. Ona daje informacije o tome što se događa s Vašim tijelom u panici. Također govori o tome ZAŠTO se te promjene događaju. Sadrži i neke savjete koji Vam mogu pomoći da se nosite sa svojim napadima panike uz pomoć jednostavnih strategija. Ideja ove knjižice dolazi od forme psihološkog tretmana poznatog kao kognitivno-bihevioralna terapija. Mnogi od Vas čekat će ili će biti uključeni u ovu ili neku drugu formu psihološkog tretmana, no ova Vam knjižica također može biti korisna ako se borite s panikom sami.



2. ŠTO JE TO PANIČNI NAPAD

Panični napad obično ima tri važna oblika:
* sastoji se od intenzivnog osjećaja straha i tjeskobe
* obično dolazi naglo
* obično traje relativno kratko vrijeme

Paniku obično prati osjećaj da će se dogoditi nešto užasno. Možete misliti da ćete umrijeti, poludjeti, napraviti budalu od sebe ili nešto drugo...toliko je različitih strahova koliko i ljudi koji imaju napad panike. Za neke ljude panika dolazi "iz vedra neba". Drugim riječima napad panike je potpuno neočekivan i izgleda da nije ničim izazvan. Kod nekih opet ljudi moguće je prepoznati određene situacije u kojima se napad obično događa.

Napadi panike vrlo su česti i uobičajeni i nisu znak mentalne bolesti. Poznato je da jedna od deset osoba na svijetu ima barem jedan napad panike u životu. Mnogi ljudi imaju panične napade neko vrijeme, ali onda ti napadi nestanu. Drugim ljudima to može stvarati probleme dulje vrijeme. Mnogi ljudi čekaju godinama prije negoli kažu ikome ili potraže profesionalnu pomoć, dok neki nikada uopće niti ne potraže pomoć.



3. SIMPTOMI PANIKE

Panika utječe na Vaše tijelo, Vaše misli i Vaša djela. U daljnjem tekstu opisat ćemo neke od najčešćih simptoma:

Vaše tijelo

Tijekom napada, ljudi obično imaju vrlo neugodne tjelesne osjećaje. Vi ste vjerovatno primjetili određene osjećaje u svojim napadima. Neki od uobićajenih osjeta u panicu su:
* Vaše srce kuca vrlo brzo, preskakujući otkucaje ili jako lupajući
* vrlo brzo disanje (hiperventilacija)
* osjećaj da ne možete disti, da nemate dovoljno zraka
* bolovi u prsima, glavobolje ili bolovi u drugim dijelovima tijela
* osjećaj gušenja
* osjećaj da morate ići na wc
* mučnina
* osjećaj slabosti ili vrtoglavica
* osjećaj tuposti ili peckanja, pogotovo u prstima ruku i nogu ili usnicama
* drhtanje
* znojenje ili iznenadni valovi vrućine
* osjećaj nestabilnosti, kao da zapravo niste na tom mjestu ili osećaj odvojenosti od svega oko Vas

Ovo su neki od najčešćih osjećaja, ali zapamtite da je jedna od najzbunjujućih stvari kod panike to da može izazvati široko područje osjećanja. Iako Vaši simptomi možda nisu na ovoj listi, to ne znači da nemate napade panike.

Vaše misli

Tijekom napada panike, ljudi obično misle da će se dogoditi nešto užasno. Kako smo već rekli, ljudi imaju puno različitih strahova, ovdje navodimo neke od najuobičajenijih:
* doživjet ću srčani napad
* pasti ću u nesvijest
* neću moći disati, ugušiti ću se
* zadavit ću se
* bit će mi zlo
* izgubit ću kontrolu mokrenja
* izgubit ću kontrolu, poludjet ću, završit ću u ludnici
* napravit ću budalu od sebe pred svima

Moramo Vam pojasniti da se Vaši strahovi neće doista ostvariti. Mnogi ljudi su imali napade panike i osjećali se užasno desetke čak stotine puta i još uvijek su živi i zdravi. Svejedno, u vrijeme paničnog napada te misli Vam se mogu činiti realne i naravno jako zastrašujuće.

Vaše ponašanje i reakcije

Kada se dogodi nešto tako zastršujuće kao panika, Vi očito želite učiniti nešto kako bi pokušali spriječiti zlo koje Vam se se čini da Vam prijeti. Ovo su neki od načina na koje se obično ljudi ponašaju kada imaju panični napad.
* Većina ljudi najobičnije osjeća da bi bili sigurniji da napuste situaciju u kojoj se nalaze, tako da pokušavaju pobjeći što je prije moguće na neko mjesto koje im se čini sigurno. Za mnoge ove znači otići kući ili naći osobu s kojom se osjećaju sigurno
* Također mogu izbjegavati sličnije situacije u budućnosti
* Rade određene stvari kako bi se osjetili sigurnijima, npr. ako se boje srčanog napda, mogu se odmarati, ako misle da će se srušiti, mogu se uhvatiti za nešto, ako se boje gušenja, mogu otvoriti prozor kako bi imali više zraka itd.
* Ponekad su toliko sigurni da su u opasnosti da zovu hitnu pomoć ili odu liječniku

SAŽETAK 3. DIJELA
¤ Panika je iznenadni osjećaj intenzivnog straha. Ima zajedničke opće tjelesne osjeććaje, misli i ponašanje
¤ Panika se odlikuje jakim tjelesnim simptomima kao što su: lupanje srca, teškoće s disanjem i znojenje
¤ Panika se povezuje s mislima da će se nešto užasno dogoditi
¤ Ljudi često žele otići iz određene situacije u slučaju panike ili učiniti nešto drugo da bi se osjećali sigurnije



4. KOJA JE ULOGA STRAHA

Reakcije koje se događaju tijekom panike su potpuno normalne reakcije. Ali zašto se ikada bojimo? Koja je svrha straha?

U uvijetima opstanka strah je vrlo vrijedna reakcija. Kada se bojite Vaše tijelo se priprema na akcije koje se nazivaju akcija borbe ili akcija bijega.

Te akcije tako se zovu jer pripremaju Vaše tijelo ili na borbu protiv opasnosti ili na bijeg od nje. Kada se ti mehanizmi aktiviraju dišete brže tako da Vaši mišići dobivaju više kisika. Vaše srce brža kuca tako da krv brže teče kroz tijelo da bi opskrbilo mišiće s onim što trebaju. Mišići se ukoće tako da su spremni za akciju. Znojite se više jer borba ili bježanje stvaraju višu tjelesnu temperaturu, a znojenjem se tijelo hladi. Drugim riječima sve ove tjelesne promjene nisu znak da nešto nije u redu, u stvari one pokazuju da Vaše tijelo čini pravu stvar da pripremi samog sebe na situaciju koju ste predvidjeli.

Ove reakcije su se razvile da bi Vas zaštitile i vrlo su korisne na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Da Vas netko napadne nožem, ove promjene omogućile bi Vam da reagirate brzo ili da brzo pobjegnete. Vaše tijelo bi poduzelo neophodne akcije za Vaše preživljavanje. Reakcije straha također se javljaju u umjerenom obliku kada je bitna neka izvedba. Na primjer, trkač može dobiti val adrenalina i iste reakcije koje smo već naveli prije početka velike utrke. Ti osjećaji mogu ustvari pomoći atletičarevoj izvedbi. Problemi nastaju tada kada se strah događa u krivo vrijeme ili kada preraste točku do koje je koristan

SAŽETAK 4. DIJELA
¤ Strah je normalna reakcija
¤ Strah daje uzbunu i priprema Vas za određenu akciju
¤ Strah postoji da bi Vam pomogao preživjeti u pravoj opasnosti
¤ Kada više nema opasnosti, strah brzo prolazi



5. ULOGA STRAHA U PANIČNOM NAPADU

Vidjeli smo da je strah normalna reakcija na opasnost. Kakve to veze ima s paničnim napadima? Ukratko, u paničnom napadu alarm počinje zvoniti kada nema prave opasnosti tj, refleks traha događa se u krivo vrijeme.

Pogledajmo svakodnevni primjer alarma koji zvoni u krivo vrijeme. Auto-alarmi su dizajnirani da zaštite automobile od krađe. U normalnim okolnostima alarm bi se uključio ako netko pokušava provaliti u automobil. U tom slučaju alarm se uključuje u pravo vrijeme jer postoji realna opasnost. Međutim, ponekad su alarmi preosjetljivi pa se uključuju prolaskom drugih automobila kraj njih, uključuju se vjetrom ili nečin drugim. U tom slučaju uključuju se u krivo vrijeme jer nema prave prijetnje. No kako je alarm preosjetljiv prima mnoštvo neškodljivih signala i reagira kao da su prijeteći. Napadi panike slični su tome: događaju se kada se alarmi sustav Vašeg tijela uključi i kada nema prave opasnosti.

Važno je zapamtiti da se taj alarmni sustav razvijao milijunima godina kako bi zaštitio od opasnosti. Da su ove reakcije štetne ljudska vrsta bi izumrla generacijama unatrag

| 17:22 | Komentari (2) | Isprintaj | #

subota, 11.03.2006.

Pozdrav svima koliko Vas ima :)

Ovaj blog nastalo kao rezultat dugog pretraživanja raznih web linkova u potrazi za ljudima koji imaju problema sa panikom. Nakon dugog pretraživanja raznih grupa, foruma i ostalog odlučila sam napraviti ovaj blog kako bi ljudi iz Hrvatske imali mjesto (pa makar ono bilo i virtualno) gdje će razmjenjivati svoja iskustva i steći nove prijatelje. Kao što je svima sa ovim problemom poznato, prijatelji su rijetka slučajnost koja je ostala u našim životima nakon početka naših napada panike. Oni sretniji imaju par prijatelja, ali večina nas je sama, zatvorena u svojoj sobi i živimo iz dana u dan sami sa sobom. Mislim da je došlo vrijeme da se to promjeni.

Sve što budete pročitali na ovim stranicama su stvari koje sam ja sama probala i koje sam iskusila. Bez obzira na moje iskustvo sa time savjetujte se sa svojim liječnikom i pitajte ga za savjet.

Većina ljudi ima problema sa panikom i ne vole pričati o tome drugima jer se boje da će ih svijet drugačije gledati ako kažu da posjećuju psihijatra. Boje se da će ih smatrati ludima, bolestima. Panični poremečaj je psihično stanje koje se može i mora izlječiti. Proces traje dugo i potrebnoj e puno strpljenja i volje ali se isplati. Nemojte dići ruke sami od sebe. Ima ljudi koji nam mogu pomoći i spremni su to i napraviti.

NISTE SAMI. IMA NAS JAKO PUNO KOJI "PANIČARIMO"
i želimo poboljšati kvalitetu našeg života što je više moguće.

Iskreno se nadam da će ova stranica pomoći i okupiti puno ljudi koji imaju problema kao ja, jer svima nam je potreban prijatelj koji u potpunosti razumije kroz šta prolazimo.

POSEBNA NAPOMENA!!!!
Ja nisam lječnik ili specijalista za panični poremečaj, već osoba koja ima napade panike od 2000.g. Za sve stručne informacije o korištenju ljekova i raznih metoda obavezno se prije toga savjetujte sa Vašim lječnikom.

| 16:12 | Komentari (0) | Isprintaj | #

O meni

Moje ime je Ines (rođ. 1979.g.) i živim u Zagrebu. Prvi napad panike dobila sam 13.01.2000.g. vozeći se žičarom sa Sljemena. Doduše onda još nisam znala što mi se događa. Sljedila su dva mukotrpna mjeseca pretraga i posjeta raznim specijalistima. Možete samo pretpostavit kako sam izgledala i osjećala se. Nakon ta dva mjeseca konačno sam pronašla što mi je.
Jedan dan sjedila sam u ordinaciji svoje doktorice opće prakse i čekala da dođem na red. Kako mi je bilo dosadno posegla sam za jedan od onih promotivnih časopisa o zdravlju (više se ne sjećam točno o kojem časopisu se radilo). Listajući po časopisu naišla sam na tekst pod nazivom "Srce mi želi iskočiti, što mi se to događa" (ili tako nekako slično). Krenula sam čitati tekst. Čitajući imala sam osječaj kao da je taj čovjek doslovno me pratio u stopu i radio bilješke o meni. Vidjela sam da je autor teksta Dr. Brnko Potočnik, psihijatar iz Zagreba. Čim sam došla na red ukazala sam svojoj doktorici na tekst i ona mi je preporučila da mu se što hitnije javim. Sljedeći dan već sam bila kod njega u čekaoni. Bila sam sva jadna, depresivna. Plakala sam cijelim putem dok me mama vozila kod njega razmišljajuči o tome da idem kod psihijatra. Kako je to moguće? Pa nisam luda. Ali nekako sam uspjela, na nagovor mame (za to ću joj biti zahvalna cijeli život) posjetiti ga. Odmah me stavio na kombinaciju Seroxata i Normabela i u roku mjesec dana bila sam ko nova. Išla sam svugdje sama. Panika se povukla. Bila sam najsretnija na svijetu. Sve je bilo super dok jednog dana nije se ponovno javila panika. Osjećala sam se da mi se cijeli svijet srušio. I tu su počeli grozni problemi. Od onda do danas nigdje nisam bila bez mame. Sad mi ide na bolje ali još uvijek nije to ono što bi trebalo biti. Još uvijek neidem nigdje bez mame ali se osjećam puno mirnije i spremnija sam suočavati se sa napadima nego ranije. Čeka me još puno posla ali sam na dobrom putu. Trenutno idem na redovite kontrole kod dr. Nataše Begić-Jokić. Od lijekova koristim Seroxat i Xanax.

Evo, ovo je kratka verzija moje priče. Sigurna sam da Vas ima još sa sličnim pričama.

Nadam se da ćemo uspostaviti kontakt i upoznati se međusobno i pružati si potporu koja nam je svima potrebna.

| 16:12 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>